Untitled Document

Fagot je puhački instrument iz reda drvenih puhača specifične boje tona i izgleda. Sastoji se iz šest dijelova koje se sklapaju u cjeloviti instrument. Drveni dijelovi instrumenta su iz najkvalitetnijeg javora. Na brižno izrađenoj drvenoj osnovi nalaze se otvori koji zajedno s mehaničkim dijelom klapni čine fagot vrlo skupocjenim instrumentom. Danas su sviračima dostupni i serijski izrađeni fagoti kod kojih su drveni dijelovi zamijenjeni plastičnom masom. Zbog toga su bitno jeftiniji, međutim osobita boja tona što je proizvodi vibracija plemenitog drva dominira nad plastičnim surogatom.
Premda fagot ima daleke srodnike u nekoliko puhačkih instrumenata, u muzikološkim priručnicima dominira „dulcan“, u Italiji poznat kao „fagotto“, s kojim moderni fagot dijeli brojne zajedničke karakteristike. Stoljećima su u formiranju modernog fagota sudjelovali brojni graditelji instrumenata. Svoja su nastojanja usmjeravali ka unapređenju dizajna, obogaćivanju zvučne slike, proširivanju tonskog raspona i usavršavanju mehaničkog dijela. Među njima je vrijedno istaknuti njemačkog glazbenika Carla Almenrädera (1786.-1846.) koji je s partnerom Johannom Adamom Heckelom (1812.–1877.) osnovao manufakturu za izradu instrumenata koja postoji i danas. Upravo je Heckel došao najdalje u unapređenju instrumenta te je danas njegovo ime garancija visoke kvalitete.
Skladatelji su isprva fagotu namijenili samo basovu dionicu. Barokni skladatelj Jean-Baptiste Lully (1632.-1687.) među prvima je uvrstio fagote i oboe u ansambl gudača. Povijesnu afirmaciju fagot duguje znamenitom Antoniju Vivaldiju (1678.-1741.) koji je napisao čak 37 koncerata za fagot solo.
Postepeno skladatelji otkrivaju fagot i povjeravaju mu važne solo dionice u orkestralnim i komornim djelima te baletima (W. A. Mozart: Simfonija br.41 „Jupiter“, I. Stravinski: Posvećenje proljeća, M. Ravel: Bolero, Rimski-Korsakov: Šeherezada).
                Posegnuti za aranžmanom poznatog djela nije rijetkost u izvođačkoj praksi. Ukoliko se aranžmanu pristupi s umjetničke strane i brižno vodi računa o ideji originala, izvedba je zadovoljstvo kako za slušatelja tako i za izvođača. Novo ruho aranžmana zapravo je izmijenjena zvučna slika radi naravi instrumenata za koje je aranžman napisan. Talijanski skladatelj i violinist, Arcangelo Corelli (1653.-1713.) sigurno se ne bi bunio da je imao priliku čuti svoje djelo u izvedbi četiri fagota. Slavan je postao već s devetnaest godina. Vrata dvorana u palačama europskih uglednika bila su mu širom otvorena. Suvremenici su svjedočili kako su njegovi koncerti bili društveni događaj. Publika ga je voljela a uživao je veliki ugled među aristokratima i crkvenim velikodostojnicima. Kao dvorski glazbenik i vođa orkestara službovao je na dvorovima knezova Njemačke i Italije, prijateljevao sa švedskom kraljicom Kristinom, kardinalom Ottobonijem te vlasnicima izdavačkih kuća. Corelli je većinu svojih djela tiskao za života. Brojne izvedbe diljem Europe donijele su mu popularnost i veliko bogatstvo u novcu i umjetninama - lijepa sudbina kakvu nisu doživjeli mnogi velikani glazbene umjetnosti.
                Svatko tko je slušao, izvodio ili imao uvid u magičnu arhitekturu glazbe Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) složio bi se kako je najčudesniji skladatelj koji se ikada rodio. Slavu vrsnog orguljaša uživao je još za života. Značajniju prisutnost i utjecaj u novijoj povijesti glazbe bilježimo od 1829. godine kada je u Berlinu, pod ravnanjem F. Mendelssohna, izvedena Muka po Mateju. Liszt, Brahms, Mahler, Busoni, Rahmanjinov, Stravinski samo su neki od velikana koji su obrađivali njegove skladbe. Nije rijetkost niti da jazz glazbenici posegnu za Bachovim temama kao ishodištem za improvizaciju. Iako je skladao u duhu tradicije, njegova je glazba apsolutna i univerzalna.
                Malo je poznato kako je francuski skladatelj Georges Bizet (1838.-1875.) bio sjajan klavirist. Jednom je zgodom oduševio i samoga Liszta svirajući prima vista neobjavljeni rukopis jednog njegovog djela. Bizet je već s deset godina bio primljen na pariški konzervatorij. Od elite predavača, među kojima je bio i Gounod, učio je klavir, orgulje, kontrapunkt i kompoziciju. Pisma sačuvana do danas svjedoče kako je bio široko obrazovan čovjek, duhovit, s razvijenom sviješću o društvenim problemima. Stvarao je s lakoćom i puno, ali je ipak u povijesti glazbe zapamćen samo po jednom djelu - operi Carmen. Inspiraciju za libreto pronašao je u istoimenoj noveli Prospera Mériméea, ljubavnoj tragediji prožetoj strašću i sukobima. Kada je započeo s postavljanjem opera suočio se s mnogim problemima. Članovi orkestra su se bunili zbog teških sviračkih dionica a zbor zato što mora i glumiti a ne samo stajati i pjevati. Nevolje su se nastavile i nakon premijere koja je bila u ožujku 1875. godine. Parižani su pohrlili u kazalište, ali su ga napustili uvrijeđeni i razočarani. Strasna i samosvjesna junakinja, cigani, krijumčari i ubojice - bilo je to previše za njih. Na jesen iste godine opera je izvedena u Beču i od tada započinje njena svjetska slava koja ne jenjava do danas. „Carmen" je zacijelo najpopularnija među operama. Nažalost, trijumf svojega djela Bizet nije doživio. Umro je tri mjeseca nakon praizvedbe, naglo i neočekivano, od srčanog udara u 36. godini života.

Njemački fagotist i skladatelj Karl Kolbinger (1921.) u svojoj se karijeri može pohvaliti mjestom solo fagotista Minhenske filharmonije i Simfonijskog orkestra Bavarskog radija te katedrom na Minhenskoj visokoj školi za glazbu gdje je odgojio mnoge sjajne fagotiste. Njegov skladateljski opus najvećim je dijelom posvećen puhačima a skladbe za fagot su posebno dragocjen dio fagotističke koncertne literature.
                                Tomislav Uhlik (1956.) bio je student fizike, kada otkriva svoje zanimanje za glazbu pod utjecajem skladatelja i dirigenta Emila Cossetta. Godine 1978. upisuje studij teorije glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Skladati je počeo već kao student pod utjecajem Cossettovih zborskih djela, a 1982. upisuje studij kompozicije u klasi Stanka Horvata. Studij prekida zbog obiteljskih obveza i obveza prema hrvatskom folklornom ansamblu Lado, u kojemu djeluje od 1983. godine. Jedno je vrijeme bio zaposlen kao pijanist u baletnoj školi u Zagrebu. U periodu 1986.-1989. studirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomirao u klasi Igora Gjadrova. U međuvremenu radio je kao pijanist, a zatim dirigent u zagrebačkom kazalištu Komedija, pod čijim je vodstvom izvedeno šest opereta od 1992. Bio je gost dirigent u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Osijeku, a redovito surađuje kao dirigent i skladatelj sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Skladanjem za različite kombinacije instrumenata, on pokušava pomiriti svoje afinitete za ozbiljnju glazbu, folklor i jazz. Uhlik je dobitnik nekoliko velikih nagrada i priznanja za svoj rad.
                (preuzeto s http://justclassicalguitar.com/ vpmusicmedia/uhlik.htm)
                Američki hornist Lowel E. Shaw (1930.) posebno je zaslužan za afirmaciju horne. Posredstvom svoje izdavačke kuće The Hornist's Nest koju je osnovao 1957. godine, uvelike je pomogao promicanju hornističke literature kako u SAD-u tako i u cijelom svijetu. Cijeli niz komada pod imenom Fripperies (eng. fripperies-drangulije), napisao je kao vježbe za svoje studente. Kako i sam kaže, želio je napisati skladbe koje će istovremeno biti nepretenciozne, zabavne, vedre i edukativne te poticajne za vježbanje. Fripperies su, uz Bipperies, Tripperies i Quiperries vrlo izvođene i nikako nisu „drangulije“, već mali biseri hornističke literature.
                ZAGREBAČKI KVARTET FAGOTA komorni je sastav osnovan 1991. god. sa željom da svojim umjetničkim radom doprinese glazbenom bogatstvu Hrvatske. To je prvi kvartet fagota u Hrvatskoj koji čine četiri afirmirana fagotista, otvorena raznim umjetničkim formacijama te stoga ne djeluju samo kao kvartet, već i kao duo, trio ili u proširenom sastavu.
                Umjetnički opus kvarteta obuhvaća široki repertoar iz svjetske glazbene baštine s naglaskom na originalna djela 20. stoljeća te brojne transkripcije iz razdoblja baroka, klasike, romantizma i jazza. Kroz skladbe koje izvodi ističe se sklad i perfekcionizam cijelog kvarteta kao cjeline te osobnost i kvaliteta svakog solista.
                U dosadašnjem radu kvarteta potrebno je istaknuti veliki entuzijazam, profesionalni pristup te izvrsnu komunikaciju s publikom.
                Više o kvartetu pogledajte na mrežnoj stranici: http://www.wix.com/fagoti/ZG4F