IZVOĐAČ

OREST SOURGOT rođen je u Ukrajini 1971. godine. Završio je Moskovski državni konzervatorij "P. I. Čajkovski" gdje je magistrirao 1994., a 1996. doktorirao s temom Problemi realizacije autorske zamisli u šest sonata i partita J. S. Bacha.
Radio je kao profesor violine na Moskovskom konzervatoriju 1995. i 1996.
Osvojio je brojne nagrade na glazbenim natjecanjima od kojih i : Prvu nagradu u Kievu 1982., Prvu nagradu na Lysenko natjecanju u Harkovu 1993., Prvu nagradu na D. Oistrah natjecanju u Odessi 1989., Prvu nagradu na natjecanju Kocian u Češkoj, Drugu nagradu na Prvom međunarodnom natjecanju u spomen na A. Jampolskog u Rusiji 1996. Svirao je u ansamblu Jurija Bašmeta "Solistima Moskva", bio je koncertni majstor u Schonberskom ansamblu ASM pri Udruženju skladatelja Rusije .
Nastupao je na praizvedbama djela A. Schnittkea, E. Denisova, A. Mosolova, S. Gubajduline, P. Bouleza, K. Hačaturjana, N. Roslavca u Moskvi, Parizu i Amsterdamu.
Nastupao je na poznatim međunarodnim festivalima u Mainzu, Lvivu, Hamburgu, Izraelu, Las Palmasu, Berlinu, Heidelbergu, Parizu, Samari, Moskvi, Dubrovniku, Aveiru.
Vodio je i master tečajeve u bivšem SSSR-u, u Južnoj Koreji i Portugalu.
Predstavljao je Hrvatsku na Danima hrvatske kulture u Budimpešti 1998. Kao solist nastupao je s raznim orkestrima u Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Finskoj, Grčkoj, Švicarskoj, Portugalu, Bugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Uzbekistanu, Kazahstanu, Južnoj Koreji, Kanadi i Izraelu. Od 2001. godine postaje koncertni majstor Zagrebačke filharmonije.

PROGRAM

J. S. Bach
(1685-1750)

Sonata br. 2, BWV 1003
Grave
Fuga.
Andante
Allegro

Partita br. 2, BWV 1004
Allemanda
Corrente
Sarabande
Giga
Chaconna

Bachova glazba može se smatrati sintezom europskog kasnog baroka u glazbi. Odrastao je i izgradio se u dodiru s njemačkim velikim orguljašem Schützom te s njemačkom narodnom pjesmom. Rođen je u obitelji s glazbenom tradicijom. Prvi u obitelji bio je Veit Bach, pekar i mlinar po zanimanju. Svirao je malu citru. Svi Veitovi potomci bili su glazbenici i skladatelji. Stanovali su u Weimaru, Erfurtu i Eisenbachu, te radili na mjestima zborovođa, orguljaša i kapelana. Johann Sebastian rodio se 1685. godine u Eisenbachu. Rano je ostao bez roditelja te se za njegov odgoj i glazbenu izobrazbu brinuo brat Johann Christoph. Zarana se bavio prepisivanjem djela velikih majstora, što ga je uvelo u tajne njihova stvaranja. Bila su to djela istaknutih francuskih, talijanskih, njemačkih i austrijskih skladatelja. S 18 godina stupio je kao violinist u kapelu weimarskog kneza, a iste godine postaje orguljaš u Arnstadtu, pa u Mühlehausenu. Nedugo zatim seli se u Weimar gdje nastaju neke od najljepših kantata i skladbi za orgulje. 1717. godine prelazi u Köthen. Tu nastaju Brandenburški koncerti, suite, violinske sonate, klavirske skladbe ( prvi dio znamenite zbirke preludija i fuga Das Wohltemperierte Clavier i djela za orgulje ). 1723. godine prelazi u Leipzig, gdje ostaje do smrti. Njegove dužnosti kantora u crkvi Sv. Tome bile su brojne i naporne. Unatoč njima, uz brigu o brojnoj obitelji, uspjelo mu je skladati velik broj kantata, klavirskih djela, dvije velike pasije, Misu u h-molu, djela za orgulje i orkestar. Kao orguljaš i čembalist bio je poznat po cijeloj Njemačkoj. Bach je kao skladatelj doživio doba svog preporoda u prvoj polovini 19. stoljeća kad je glasovita Mendelssohnova izvedba Pasije po Mateju ( 1829. ) pokazala veličinu Bachova stvaralaštva i otvorila put zanimanju za djela velikog majstora.
Barokna suita ( partita ) niz je karakterističnih instrumentalnih stavaka, pri čemu je svaki stavak jedan određeni ples. Pojavi izgrađene suitne forme prethodilo je u tijeku 16. stoljeća objavljivanje zbornika raznih plesova iz raznih krajeva. Takve su publikacije bile omiljene. Imena i podrijetlo pojedinih stavaka u suiti svjedoči o njenom kozmopolitskom biljegu: allemande je došla iz Njemačke, corante iz Francuske, sarabande iz Španjolske, gigue iz Engleske. Kasnije su u okvir suite ušli i drugi plesovi: menuet, gavota, bourrée, rondeau, chaccone, kao i stavci kojima je nedostajao plesni karakter ( uvertira, preludij, air ). Barokna suita donosi stavke u istom tonalitetu. Poredani su po načelu kontrasta. Između dva brza stavka umetnut je jedan polaganiji. Tako se izbjegava jednoličnost.
Druga važna forma tog razdoblja je sonata. Treba napomenuti da pod nazivom sonata treba razlikovati dvije istoimene instrumentalne forme koje vremenski slijede jedna za drugom i nemaju mnogo srodnosti. Pred klasična sonata je sasvim drugačija glazbena forma. Barokna sonata sastojala se obično od četiri stavka, od kojih u drugom je bilo izrazitih kontrapunktskih elemenata ( fugato ). I ovdje su stavci poredani po principu kontrasta.
Chaconne i Passacaglia su srodni izrazi koji se često upotrebljavaju kao sinonimi, a to nisu. Passacaglia je niz varijacija koje se odvijaju nad ostinatnom basovom dionicom koja nosi melodička obilježja, te se melodija može premještati i u gornje glasove, a može doživjeti i manje varijacijske preinake. Chaconna također donosi varijacije nad ostinatnim basom, ali njena « tema « nije u melodijski naglašenoj basovoj dionici, nego u nizu harmonija, akorda, koji su na tom basu građeni, prema određenoj harmonijskoj shemi, u kojoj je prvi i posljednji akord fiksiran te se ne mijenja dok se ostali mogu i promijeniti.

Blanša Jovetić