IZVOĐAČ

Mezzosopranistica AIDA VIDOVIĆ KRILANOVIĆ diplomirala je 1993. god. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ruže Pospiš Baldani. Dobitnica je Rektorove nagrade 1992. i 1993. god., kao i nagrade Marije Borčić. Održala je niz zapaženih nastupa s Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Zagrebačkom Filharmonijom i dr. Usavršavala se na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi Margarete Lilowe. Debitirala je 1990. god. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u ulozi Miška u Božićnoj priči Rudolfa Matza, Slijedile su uloge Lole u Cavelleriji rusticani, Cherubina u Mozartovu Figarovom piru, Mercedes u Bizetovoj Carmen, Madalena u Verdijevom Rigoletu, Čarobnice u Purcellovoj Didoni i Eneju na Varaždinskim baroknim večerima, Anđela čuvara u de'Cavalierijevom Prikazanju duše i tijela u Zagrebačkom kazalištu mladih i dr.Snimila je samostalni CD uz klavirsku pratnju s djelima Verdija, Brahmsa, Berse i Wolfa. Zajedno s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i zborom HNK iz Splita sudjelovala je u snimanju CD-a Oratorij istina o gradu slobode Đele Jusića. Koncertirala je i diljem Europe .
MILO KRILANOVIĆ diplomirao je 1992. god. u klasi prof. Iva Olupa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na Republičkom natjecanju 1991. god. osvojio je 1. nagradu, a iste godine dobitnik je i Rektorove nagrade.
Usavršavao se kod prof. M. Bourge i mr. A. Ibrahim u Beču. Magistrirao je u klasi prof. A. Traara na Hochschüle für Musik und darstellende Kunst u Grazu. Djeluje kao samostalni umjetnik.
Blanša Jovetić

PROGRAM

* C. W. Gluck: Che faro senza Euridice
(arija iz opere Orfej i Euridika)

* G. F. Händel:Lord to thee each night and day
(arija iz oratorija Theodora)

* G. F. Händel: Ombra mai fu
(arija iz opere Serse)

* J. S. Bach-Gounod: Ave Maria

* C. Franck: Panis Angelicus

* I. pl. Zajc: Ave Maris stella

* Đ. Jusić: Oče naš

* W. A. Mozart: Ave verum Corpus

* G. Bizet: Agnus De

* G. Verdi: Va Pensiero

Zasluge C.W.Glucka u reformaciji opere velike su i trajne. Francuski enciklopedisti na čelu sa Rousseauom prosvjedovali su protiv nezdravog stanja ozbiljne opere, upozoravali na njene nedostatke, a tih je bilo mnogo. U trenutku kada je opera zastranila te izgubila vezu s ishodištem i svrhom postojanja, što se očitovalo u nepažnji prema razvoju dramske radnje, zahtjevima teksta, načinom izvođenja koji je bio samo isprazna virtuoznost, te nedostatkom scenske vjerodostojnosti, Gluck se zalaže za promjene. Prije svega upućuje na nužnost preobrazbe libreta, njegove strukture, te na uklanjanje plačljive sentimentalnosti. U muzičkom segmentu opere zalaže se za obogaćivanje izražajnih sredstava u službi istine i vjerodostojnosti. Svojim djelima daje primjer. Junaci Gluckovih opera žive toplinom pravog, čovječnog života. Njihovo djelovanje postaje uzorom moralne veličine, a umjetničko prikazivanje njihovih misli i osjećaja ističe se prirodnošću i jednostavnošću.
Razdoblje glazbenog baroka završava u drugoj polovici 18. stoljeća u znaku djelatnosti dvaju divova: Händela i Bacha. Obojica donose sintezu baroknih umjetničkih napora, dovodeći ih do vrhunaca. No, teško je među suvremenicima naći umjetnike koji bi se po karakteru, životu te ostvarivanju umjetničkih ideala više razlikovali od njih dvojice. Bach je bio miran, povučen i skroman, duboko religiozan. Nije težio priznanju i naknadi za svoj rad. Händelov duh je, naprotiv, nagao i borben do pobjede ili poraza. Händel je obišao gotovo sva glazbena središta današnje Europe, boravio u društvu vladara i knezova. Pisao je opere i oratorije, dok je manje vremena posvećivao instrumentalnim djelima. Händel je postao i ostao popularan dok su Bachova djela nakon njegove smrti utonula u zaborav. Da bi se potpuno razumjela i osjetila Bachova glazba potrebna je sabranost i duhovna pripremljenost.
Druga polovina 19. stoljeća donosi promjene u razvoju glazbenog kazališta u Francuskoj. Skladatelji tog vremena pisali su isključivo za pozornicu ili za aristokratske salone. Bile su to sladunjave romance, često pune izvještačene idiličnosti i melankolije. Međutim oko 1870. godine glazbeni život u Francuskoj se naglo počeo mijenjati. Francuska glazba je u kratko vrijeme nadoknadila zaostatke te postigla cjelovitost.1871. godine bilo je utemeljeno « Nacionalno društvo za glazbu «. Ustanovio ga je C.Saint-Saëns zajedno s R.Bussineom. Ubrzo su im se pridružili César Franck, Fauré, i drugi. Zadaća društva bila je potpomagati reprodukciju svih ozbiljnih djela francuskih skladatelja. Franck je središnja osoba francuske glazbe tog vremena.
Ivan pl. Zajc bio je najdarovitiji od svih suvremenika. Neprestano u središtu zagrebačkog glazbenog života, doživio je izvedbe gotovo svih svojih djela. Za sobom je ostavio plodan opus od čak 1202 skladbe. Kao u prvom redu kazališni skladatelj, vjeran glazbeno scenskim formama, napisao je čak 19 opera. Među njima su najpoznatije: Nikola Šubić Zrinski te Postolar i vrag.
Društvene prilike svakog razdoblja ostavljale su traga u glazbi. 6.12.1991. godine, dan najjačeg napada na grad Dubrovnik tijekom Domovinskog rata, pamte oni koji su ga doživjeli. Građani ovog ponosnog grada još jednom su pokazali svoju hrabrost i veličinu ne napuštajući ga niti u tim najtežim trenucima. Razumljivo je stoga što je Đ. Jusić svojim oratorijem želio slaviti imena svih onih koji pobjedu nisu dočekali i istinu sačuvati od zaborava.
Ime W.A.Mozarta poznato je i onima koji se ne ubrajaju u glazbene znalce. Iznimno plodan skladatelj odlikovao se lakoćom stvaranja. Nad talijanske operne skladatelje izdigao se značajem koji daje orkestru. Među najpoznatije opere ubrajaju se, dakako, Figarov pir, Don Huan i Čarobna frula. Napisao je i velik broj duhovnih skladbi: oratorija, misâ, litanija i moteta. Ave verum corpus je najpoznatiji među njegovim motetima.
Bizet nas ponovno vraća u Francusku i vrijeme Pariške komune. Ustanicima je uspjelo na neko vrijeme zadržati vlast u rukama, među ostalim i započeti organizaciju kulturnog života.